Sve tajne koučing psihologije
Iz želje da sebi ili bližnjima pomognu i održe mentalnu higijenu, mnogi ljudi traže pomoć psihologa ili lajf kouča ne praveći razliku između njih, a naša stručna saradnica objašnjava kakva sve znanja mora da poseduje trener životnih veština da bi se bavio osnaživanjem ljudske ličnosti.
RAZLIKE IZMEĐU DVA PRISTUPA
Koučing se često definiše kao metod kojim uspešni postaju još uspešniji pa mu se samim tim okreću ljudi koji su zdravi i funkcionalni. Kroz saradnički odnos klijenta i kouča radi se na otklanjaju blokada kako bi se ostvarili određeni ciljevi iz profesionalne ili privatne sfere. Koučing može da koristi onima koji se u poslovnom životu nose sa izazovima vezanim za javni nastup ili liderske veštine, ljudima koji nastoje da uspostave balans između poslovnog i privatnog plana, parovima koji žele da unaprede međusobnu komunikaciju, pojedincima koji bi voleli da se upuste u određene promene na emotivnom ili poslovnom polju, ali ne znaju odakle da počnu… Za razliku od psihoterapije koja je usmerena na otklanjanje emotivnih tegoba i simptoma, koučing ima za cilj osnaživanje ličnosti i podsticanje pojedinca da preduzme određene korake koji će rezultirati većim osećajem dobrobiti i životnog smisla. S obzirom na to da je koučing namenjen zdravim i funkcionalnim ljudima, lako se može poći od pretpostavke da poznavanje psihologije nije nužan preduslov za obavljanje ove delatnosti, bar ne u onoj meri u kojoj je to neophodno za bavljenje psihoterapijom. Upravo ova pogrešna premisa predstavlja ključni uzrok navale sve većeg broja životnih trenera koji se smatraju kvalifikovanim za rad sa ljudima.
OSNAŽIVANJE LIČNOSTI
Uverena sam da je koučing jednako delikatan kao psihoterapija i zahteva temeljno poznavanje ljudske psihologije. Isto tako, verujem da je jedini etičan pristup u osnaživanju ljudske ličnosti, što vidim kao ključnu svrhu koučinga, onaj koji je baziran na psihološki zasnovanim pristupima razvoja i učenja. S obzirom na to da su ciljevi koučinga koncipirani tako da se osoba uz podršku kouča kreće od sadašnjeg stanja ka budućem, onda je sasvim logično da onaj ko nas usmerava u tom procesu raspolaže znanjima koja se tiču pitanja ljudske motivacije, učenja, psiholoških blokada koje stoje na putu željene promene, ljudskih vrednosti… Sve su ovo specifične psihološke teme koje je neophodno temeljno proučiti kako bi sebe smatrali kvalifikovanim za rad sa drugim ljudskim bićem. Moj utisak je da brojni samoprozvani koučevi ne raspolažu ovim znanjima, pa samim tim mogu da nanesu veliku štetu onima koji se podvrgnu njihovom tretmanu. Na primer, ukoliko se klijent obrati za podršku u oblasti liderskih veština, a ispostavi se da ima panične napade, ako kouč zanemari specifično emotivno stanje koje mu je klijent poverio, verovatno će napraviti samo još veću štetu ako takvu osobu bude forsirao da postane jak i stabilan lider.
Iz tog razloga, umesto o koučingu, mnogo više volim da govorim o koučing psihologiji koja s aspekta različitih psihoterapijskih pristupa (bilo da je reč o kognitivno-bihejvioralnoj, psihodinamskoj ili nekoj drugoj terapiji) prevodi metode i tehnike na koučing jezik i iste tehnike koje se koriste u psihoterapiji, prilagođava i modifikuje za jačanje zdravih kapaciteta pojedinca, kako u profesionalnoj, tako i u privatnoj sferi funkcionisanja. Ne tvrdim da samo psiholozi i psihoterapeuti mogu da se bave koučingom, ali smatram da je svaki kouč obavezan da u sklopu edukacije ovlada znanjima vezanim za ljudsku psihologiju. Isto tako, bilo bi poželjno da svaki klijent, zarad svoje dobrobiti, proveri koliko je kvalifikovana osoba kojoj će poveriti svoje želje i strahove.
VAŽNA JE PROVERA
Iz tog razloga, umesto o koučingu, mnogo više volim da govorim o koučing psihologiji koja s aspekta različitih psihoterapijskih pristupa (bilo da je reč o kognitivno-bihejvioralnoj, psihodinamskoj ili nekoj drugoj terapiji) prevodi metode i tehnike na koučing jezik i iste tehnike koje se koriste u psihoterapiji, prilagođava i modifikuje za jačanje zdravih kapaciteta pojedinca, kako u profesionalnoj, tako i u privatnoj sferi funkcionisanja. Ne tvrdim da samo psiholozi i psihoterapeuti mogu da se bave koučingom, ali smatram da je svaki kouč obavezan da u sklopu edukacije ovlada znanjima vezanim za ljudsku psihologiju. Isto tako, bilo bi poželjno da svaki klijent, zarad svoje dobrobiti, proveri koliko je kvalifikovana osoba kojoj će poveriti svoje želje i strahove.
PIŠE: MIA POPIĆ, REBT PSIHOTERAPEUT
Danas se često srećemo sa konceptom lajf koučinga, a još češće sa brojnim trenerima životnih veština koji svojim tehnikama potencijalnim klijentima nude postizanje svakodnevne sreće i zadovoljstva. S obzirom na to da koučing kao profesija nije zakonski regulisan, kako kod nas, tako ni u svetu, nisu sasvim jasni standardi ko se može baviti ovim poslom. Samim tim nije ni neobično da se sve češće srećemo sa samoprozvanim trenerima životnih veština koji često ne raspolažu adekvatnim znanjima kako bi se bavili osnaživanjem ljudske ličnosti.
RAZLIKE IZMEĐU DVA PRISTUPA
Koučing se često definiše kao metod kojim uspešni postaju još uspešniji pa mu se samim tim okreću ljudi koji su zdravi i funkcionalni. Kroz saradnički odnos klijenta i kouča radi se na otklanjaju blokada kako bi se ostvarili određeni ciljevi iz profesionalne ili privatne sfere. Koučing može da koristi onima koji se u poslovnom životu nose sa izazovima vezanim za javni nastup ili liderske veštine, ljudima koji nastoje da uspostave balans između poslovnog i privatnog plana, parovima koji žele da unaprede međusobnu komunikaciju, pojedincima koji bi voleli da se upuste u određene promene na emotivnom ili poslovnom polju, ali ne znaju odakle da počnu… Za razliku od psihoterapije koja je usmerena na otklanjanje emotivnih tegoba i simptoma, koučing ima za cilj osnaživanje ličnosti i podsticanje pojedinca da preduzme određene korake koji će rezultirati većim osećajem dobrobiti i životnog smisla. S obzirom na to da je koučing namenjen zdravim i funkcionalnim ljudima, lako se može poći od pretpostavke da poznavanje psihologije nije nužan preduslov za obavljanje ove delatnosti, bar ne u onoj meri u kojoj je to neophodno za bavljenje psihoterapijom. Upravo ova pogrešna premisa predstavlja ključni uzrok navale sve većeg broja životnih trenera koji se smatraju kvalifikovanim za rad sa ljudima.
OSNAŽIVANJE LIČNOSTI
Uverena sam da je koučing jednako delikatan kao psihoterapija i zahteva temeljno poznavanje ljudske psihologije. Isto tako, verujem da je jedini etičan pristup u osnaživanju ljudske ličnosti, što vidim kao ključnu svrhu koučinga, onaj koji je baziran na psihološki zasnovanim pristupima razvoja i učenja. S obzirom na to da su ciljevi koučinga koncipirani tako da se osoba uz podršku kouča kreće od sadašnjeg stanja ka budućem, onda je sasvim logično da onaj ko nas usmerava u tom procesu raspolaže znanjima koja se tiču pitanja ljudske motivacije, učenja, psiholoških blokada koje stoje na putu željene promene, ljudskih vrednosti… Sve su ovo specifične psihološke teme koje je neophodno temeljno proučiti kako bi sebe smatrali kvalifikovanim za rad sa drugim ljudskim bićem. Moj utisak je da brojni samoprozvani koučevi ne raspolažu ovim znanjima, pa samim tim mogu da nanesu veliku štetu onima koji se podvrgnu njihovom tretmanu. Na primer, ukoliko se klijent obrati za podršku u oblasti liderskih veština, a ispostavi se da ima panične napade, ako kouč zanemari specifično emotivno stanje koje mu je klijent poverio, verovatno će napraviti samo još veću štetu ako takvu osobu bude forsirao da postane jak i stabilan lider.
Iz tog razloga, umesto o koučingu, mnogo više volim da govorim o koučing psihologiji koja s aspekta različitih psihoterapijskih pristupa (bilo da je reč o kognitivno-bihejvioralnoj, psihodinamskoj ili nekoj drugoj terapiji) prevodi metode i tehnike na koučing jezik i iste tehnike koje se koriste u psihoterapiji, prilagođava i modifikuje za jačanje zdravih kapaciteta pojedinca, kako u profesionalnoj, tako i u privatnoj sferi funkcionisanja. Ne tvrdim da samo psiholozi i psihoterapeuti mogu da se bave koučingom, ali smatram da je svaki kouč obavezan da u sklopu edukacije ovlada znanjima vezanim za ljudsku psihologiju. Isto tako, bilo bi poželjno da svaki klijent, zarad svoje dobrobiti, proveri koliko je kvalifikovana osoba kojoj će poveriti svoje želje i strahove.
VAŽNA JE PROVERA
Iz tog razloga, umesto o koučingu, mnogo više volim da govorim o koučing psihologiji koja s aspekta različitih psihoterapijskih pristupa (bilo da je reč o kognitivno-bihejvioralnoj, psihodinamskoj ili nekoj drugoj terapiji) prevodi metode i tehnike na koučing jezik i iste tehnike koje se koriste u psihoterapiji, prilagođava i modifikuje za jačanje zdravih kapaciteta pojedinca, kako u profesionalnoj, tako i u privatnoj sferi funkcionisanja. Ne tvrdim da samo psiholozi i psihoterapeuti mogu da se bave koučingom, ali smatram da je svaki kouč obavezan da u sklopu edukacije ovlada znanjima vezanim za ljudsku psihologiju. Isto tako, bilo bi poželjno da svaki klijent, zarad svoje dobrobiti, proveri koliko je kvalifikovana osoba kojoj će poveriti svoje želje i strahove.
PIŠE: MIA POPIĆ, REBT PSIHOTERAPEUT

Comments
Post a Comment